Niti jedno drugo pitanje ne zabrine toliko majke ljubitelja gerbila, od pitanja koliko grupa može biti velika. Postoje mnogo mišljenja i iskustva koja se razilaze i nikada neće biti jednoglasna, jer držanje ljubimaca nije točna znanost. Na tu temu ćemo dati neka mišljenja temeljena na iskustvu i spoznajama.

U prirodi

Prema dizertaciji od Ute Elisabeth Schulze Sievert, žive gerbili zajedno u parovima. U parovima znači: odrastao mužjak sa odraslom ženkom. Gnijezdo dijele samo sa vlastitim potomstvom. Zimu provede zadnje leglo zajedno sa roditeljima u gnijezdu. U proljeće i u ljeto, sele se mladi i traže nove teritorije u kojima se nastanjuju opet u paru. U prirodnim zajednicama nema nikad više od dvije odrasle jedinke u gnjiezdu ili nastambi. Istospolni gerbili žive samo do svoje spolne zrelosti zajedno sa roditeljima u gnijezdu. Jedina iznimka su zime, koja prisili životinjice na boravak dulje vrijeme zajedno. Nastambe od više parova se proteže preko velikih površina i zajedno čine jedan čopor, ali životinje nisu nikada zajedno u jednom gnijezdu, kao recimo obojeni miševi ili druge čoporativne vrste. Mlade jedinke trpe roditelji samo do proljeća kada se moraju odseliti i osnivati vlastitu obitelj. Jednakospolni gerbili žive zajedno samo do spolne zrelosti.

Novija istraživanja potvrđuju da su gerbili sami u potrazi za partnerom, sami u potrazi za hranom ili djelomično sa partnerom. Grupe se ljeti i u jesen u prirodi ne mogu vidjeti.

Česti izgovori za držanje puno gerbila

Mnogi "stručnjaci" za gerbile i dalje tvrde da se gerbili moraju držati u velikim grupama, jer su čoporativne životinjice, ali da moraju imati samo malo prostora, jer inače dolazi do borbi za teritorij i grupa se raspadne. Tako se može naići na grupe geribla u nastambama ne većim od kutije za cipele, često samo 60 x 30 cm velikim. Ako ih se preseli u veće nastambe, dolazi do ozbiljnih borbi.

Što na to reči?

Naravno da su gerbili društvene životinjice i da ih se ne smije držati pojedinačno. Ali držanje velikih grupa sa više odraslih jedinki (spolno zrelih) nije prirodno. Prirodno je samo držanje u paru, sa ev. potomstvom u jednoj nastambi. Alternativa za držanje u kući su dva istospolna gerbila po nastambi.

Sigurno da često funkcionira držanje mnogo gerbila na najmanjem mogućem prostoru - nema teritorija za koje bi se isplatilo potući. Apsolutna skučenost znači da se životinje slažu i čekaju da bi izašli iz skučenog prostora i dobiju šansu da si nađu svoj vlastiti teritorij. Slično kao u prirodi, gdje mladi provedu kod lošeg vremena dulje sa roditeljima dok im vremenski uvjeti ne dozvole da se osamostale i potraže partnera i vlastiti teritorij. Gerbili stoga ostaju miroljubljivo na malom prostoru jer inače nemaju mogućnost za preživljavanje. Ali i u malom prostoru može doći do velikih problema kada se životinje izloži stresu ili je pojedinac obolio, onda ostali članovi odmah uoče svoju priliku i masovno napadaju oslabljenog gerbila. Čim životinje dobe više prostora, odvaja se čopor i bore se za vlastiti teritorij. Veće grupe su stoga uvijek ekstremno nestabilne.

Osim toga ne spada u adekvatno držanje puno životinja na malom prostoru. U jednom malom akvariju ne mogu svoju potrebu za kretanjem zadovoljiti. Gerbili su vrlo pokretne životinjice, a u jednom akvariju od 60 x 30 ili 80 x 40 cm ne mogu trčati niti dovoljno svoje podzemne nastambe graditi i kopati. Nije moguće tako mali akvarij dovoljno nasipati steljom, jer uvijek jedan dio do ruba mora ostati prazan kako bi mogli dobiti čistu vodu i hranu. Kod visoke stelje nije moguće staviti niti kotač za trčanje kako bi se barem malo rastrčali. U tako malom prostoru nije moguće odijeliti dio sa igračkama od dijela sa hranom i gnijezdima.

U jednoj većoj nastambi je držanje poveće grupe samo ograničeno moguće. Dovoljno je i mala romjena (čiščenje, bolest jedne životinjice, ili veća promjena vremena), kako bi grupa podlegla stresu. Čim su životinje pod stresom, počinju borbe za rang i pritom se grupa razbija. Nema velikih grupa koje mogu živjeti do svojeg kraja u velikim i dobro struktuiranim nastambama. Zasad nije poznata grupa koja je kod više od 1m2 prostora, miroljubljivo do kraja živjela.

Može i drugačije

Dva gerbila predstavljaju idealnu veličinu grupe. Potvrda iskustva je već činjenica da im se može ponuditi skoro pa neograničeno puno prostora i životinje su i dalje jednako stabilne, dobro se slažu i prostor posve iskorištavaju. Tek od veličine od najmanje 0,52 m2 osjećaju se životinje dobro, te nestane režanje u uglovima ili trčanje po kotaču satima i glodanje žica. Ako im se još veće nastambe ponude, djeluju gerbili zaista stabilnije i još zaigranije, zaposle se sa traženjem hrane i međusobno. Pritom ne uništavaju predmete u nastambi, opremu, čak i role od wc papira postanu nezanimljive, skoro uopće više ne trče u kotaču, a to je dokaz da nisu pod stresom. Često trčanje na kotaču je pokazatelj stresa jer ga se time oslobađaju. Prirodnoj potrebi za kretanjem odgovara više povremeno trčanje na kotaču po par sekundi do pokoje minute.

Od 1m2 podnog prostora (+katovi) po grupi, djeluju gerbili uravnoteženo. Samo jako rijetko još dolazi do svađa u grupi od dvije jedinke. Izuzeci su ovdje samo rijetko kasno združene životinje. U tim slučajevima može doći do problema. Gerbili koji su združeni kao mlade jedinke ostaju do kraja života u grupama od 2 staloženo i miroljubiljvo.

Preporuka: držite po nastambi samo dva odrasla, istospolna gerbila.

Što veća nastamba, to će životinje biti stabilnije.